Evo i mene...!

Nisam biker, nemam motor...ali svojim prisustvom mogu dati svoju podrsku vama koji u tome "gustate"!!

a o meni ukratko...
Rođen u Bjelovaru gdje završavam osnovnu i srednju školu te nakon vojske radim slijedećih osam godina u jednoj bjelovarskoj firmi. 1983. počinjem se baviti glazbom svirajući u lokalnim bendovima (Pangea, Agnus Dei, Rijeka; Electric Slim & The Factory Hen), a 1988. počinjem se ozbiljnije baviti i slikarstvom te tako izlažem na Bjelovarskim analima mladih (1989. i 1990.) u gradskom muzeju Bjelovar. 1990. osnivač sam i urednik bjelovarskog nezavisnog fanzina «Naginjući leptiru» koji je izašao u 25 brojeva i koji je zauzeo značajno mjesto u kulturno - glazbenom životu grada Bjelovara u tom razdoblju.
Slikajući uključujem se u akciju «Kistom za slobodnu Hrvatsku» 1991. a krajem iste godine odlazim u domovinski rat gdje ostajem aktivno (pretežno u zapadnoj Slavoniji) do kraja 1992.
U ediciji “Naginjući leptiru” u veljači 1992. posthumno izdajem knjižicu Vuka Mome “Može i bez naslova”, prijatelja i suradnika koji je poginuo u domovinskom ratu. (4.12.2007. u vrlo emotivnom ozračju u Bjelovarskoj gradskoj knjižnici okupilo se više od 70 ljudi na predstavljanju knjige « a može i bez naslova – zapisi o Leptiru i Momine priče 1988 – 1992.». Datum za predstavljanje nije izabran slučajno - 04.12. 1991. Momo Vukašinović poginuo u mjestu Komletinci. Prva promocija male knjižice sa njegovim pričama održana je davne 1992 u ekonomsko – birotehničkoj školi, a sada 15 godina kasnije sve Momine priče i zapisi o nastojanjima nekolicine mladih (tada) da se bave nekom neoficijelnom kulturom dobili su svoju zasluženu opremu i mjesto. Zapisi i priče dotiču tri elementa: gostionicu «Zagreb», fanzin «Naginjući Leptiru» i Momine priče, koje se isprepliću i zapravo vrlo logično čine jednu cjelinu. Uz pregled iz brojeva «Leptira» te priče koje je Momo zapisao na svom kratkom spisateljskom putu nalaze se i novonapisani osvrti sudionika tog doba, nekih aktivnih i nekih manje aktivnih, koji iako različiti i svaki iz svog kuta gledišta, čitatelja uvode u taj svijet i slikovito dočaravaju zbivanja u Bjelovaru u tom periodu.)
www.myspace.com/naginjuci_leptiru
Po povratku s bojišta pozvan sam da se priključim radu Likovne kolonije Bjelovar, sa kojom sudjelujem na više grupnih izložaba. Sa Ivanom Koprivčevićem pokrenuo sam bjelovarsku umjetničku scenu nazvanu «Art Aid» s kojom smo održali više uspješnih promocija i koncerta, a kasnije i pokrenuli izdavačku kuću «Kopito records & videos». 1993. jedan sam od osnivača Jazz cluba Bjelovar koji održava niz domaćih i stranih gostovanja u Bjelovaru a zatime odlazim u Zagreb.
1994. u Zagrebu pokrećem novine “Status” tada Nezavisnog sindikata glazbenih djelatnika Hrvatske – danas Hrvatske glazbene unije a tiskano je 25 brojeva. Od 2001. godine urednik sam elektronskog izdanja na internetu. Idejni sam začetnik nagrade «Status – Najinstrumentalist» koju HGU dodjeljuje za najbolje glazbenike instrumentaliste.
Uređujem i niz drugih knjižnih izdanja vezanih uz glazbenu industriju: Hrvatski jazz ansambli, Hrvatski orkestri i komorni ansambli, Glazbenički priručnik za preživljavanje, Obitelj Stahuljak u Hrvatskoj glazbi, Darko Domitrović – graditelj violina i dr. 1998. kao koautor i urednik s Zvonimirom Stanislavom potpisujem knjigu “Hrvatski glazbeni vodič” koja je 2007. godine izašla po šesti put. Aktivno sudjelujem u radu niza manifestacija (Porin, Moja Domovina – 10 godina Croatian Music Aida, Revija Big Bandova Bjelovar, Veleslalom zvijezda za malu kuću, Proslava 50–te obljetnice Fender Stratocastera i dr.). Inicijator je i prvi urednik internet portala Croatian music info.

Kao izvršni producent potpisujem albume, brata Nebojše Buhina («Bejb» 1999., «Signs» 2001., «10 Guitar Stories» 2003. „Guitar Language“ i „Nebo plays Christmas Songs“ 2007), a kao urednik, od listopada 2004., dva broja magazina za glazbenu kulturu «Mega muzika». www.nebobuhin.com